Amr Halid, uspešni egipatski privrednik i muslimanski aktivista, o odnosu prema radu.

Širom islamskog svijeta arapskog govornog područja već godinama s ponosom se spominje ime uspješnog egipatskog privrednika, Amra Halida, čovjeka koji je zarad pozivanja i buđenja iz sna "uspavanog ummeta" ostavio svoj biznis i potpuno se posvetio pozivanju omladine i svih muslimana na ozbiljan pristup životu i islamu. Milioni muslimana širom svijeta s velikom pažnjom i respektom slušaju ovog vrsnog preavača. Čovjek je toliko uspješan da je vrlo teško izdvojiti i istaći jedno njegovo predavanje u odnosu na ostala i samo povodom teme ovog broja za vas, poštovani čitaoci, izdvojili smo predavanje o jednom od najaktuelnijih problema svih mulimana današnjice – odnosa prema radu, pa pridrušžimo se riječima i porukama ovog perspektivnog šejha. Predavanje je održano u ciklusu govora o riječima Uzvišenog: "Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod sam sebe ne izmijeni." (Er-Rad, 11.) ukazujući nam da sav naš prosperitet ili nazadak zavise prvenstveno od našeg "ozibjnog" ili "folklornog" odnosa prema vjeri, a Božija milost nikada neće izostati ljudima koji ozbiljno pristupe vjeri.

Uzaludne dove

Amr Halid kaže: "Draga braćo, svi vidimo koliko nam je potrebna Allahova pomoć da izađemo iz ovog stanja u kome se ummet nalazi, ali prije nego što nam dođe pomoć i rješenje problema "spolja" moramo prvo raščistiti s problemom "iznutra", tj. našim dušama. Naše stanje najbolje sliči čovjeku koji stoji pred trnovitim, bodljikavim stablom i moli Boga da to stablo počne davati plodove!? Možda je njegova dova toliko iskrena da su mu i suze potekle od nje i iskrenosti, ali... Ovaj primjer potpuno odgovara našem stanju. Jasno je da prvo moramo promijeniti naša shvatanje u životu i radu, te početi sami raditi i privređivati, umjesto da čekamo "mu'džize" i "keramete". Allah, dž.š., Svojim riječima da neće izmijeniti satnje jednog naroda dok on ne promijeni svoja shvatanja i odnose postavio je jedan od Svojih zakona koji nam ne može jasnije poručiti kako da izađemo iz ovog stanja u kojem se nalazimo... Prvo moramo pojasniti naš odnos prema radu. Mnogi naši studenti upisuju i završavaju fakultete ali po primanju diplome ne znaju raditi posao za koji su se pripremali godinama!? Navedimo primjer iz država koje kao i mi spadaju u zemlje u razvoju i nisu na tako velikom naučno tehnološkom nivou koji se ne može dostići. Npr. u Indiji, u nekoliko poslednjih godina studenti su počeli masovno, potpuno predano i ozbiljno studirati informatiku i programiranje. Veliki broj mladića je tu našao svoju egzistenciju, tako da je danas Indija zemlja sa najvećom proizvodnjom kompjuterskih programa na svijetu. Ne možemo reći da nema posla i da se nema šta raditi! To su mogućnosti koje su svima dostupne, treba samo nam kompjuter, radni stol, malo dobre volje i profesionalnog znanja...

Odnos prema radu

Ova tema se prožima u samu suštinu vjere, jer očigledno je da su današnji muslimani uspavani, da su mahom lijeni. Žalosno je što je muslimanima Uzvišeni Allah podario ogromna prirodna bogatstva, a oni su u ovakvom stanju. Kad bi sve zemlje svijeta usporedili sa našim vidjeli bi da mi opet imamo više prirodnih bogatstava. Allah nam ih je pripremio i podario, ali ipak vidimo da muslimanske zemlje ne spadaju u napredne. Nešto je zakazalo. Pošto su najveća prirodna bogatstva uglavnom u našim rukama, imamo jasnu i čistu vjeru sa jasnim zakonima i vrijednostima očigledno je da je zakazao ljudski faktor, tj. muslimani i naš odnos prema radu. Razmislite dobro o samo jednoj činjenici. Japan je relativno mala ali značajna trgovačka zemlja. Međutim Japan proizvodi četiri puta više nego sve muslimanske zemlje svijeta zajedno!!!. Sav muslimanski svijet, ne arapski nego muslimanski, sa ogromnim prostranstvima i prirodnim resursima proizvodi samo četvrtinu godišnje proizvodnje Japana, iako je čak 80 % japanske zemlje neobradivo i brdovito i iako je prije nekih 50, 60 godina II svjetski rat potpuno razorio sve proizvodne mogućnosti i kapacitete Japana?!... Očigledno je da imamo ogromni problem sa našim dušama i odnosu prema radu. Kada pratimo statistike o najvažnijim proizvođačima na svijetu, prvo se redaju napredne zemlje svijeta: SAD, Japan, Njemačka, a prva muslimanska zemlja koja se javlja na tom spisku je Indonesija i ona zauzima tek 28. mjesto na tom spisku, sve ostale muslimanske zemlje dolaze nakon nje. Očigledno je da mi današnji muslimani imamo veliki problem, a to je lijenost i loš odnos prema radu. Ne volimo i ne želimo raditi. Ovo pitanje je vrlo ozbiljno i u njemu leži strašna opsanost za cijeli ummet. Možete li uopće zamisliti da je jedno istraživanje pokazalo da produktivnost radnika u arapskim zemljama iznosi od 5 do 12 minuta od 8 provednih sati na radu, hvala Bogu nije kod svih nego je to prosječna ocjena tog istraživanja, a da u Njemačkoj u istom sektoru produktivnost radnika na istim poslovima iznosi 7 sati i 20 minuta?! Ovih 40 minuta otpada na vrijeme potrebno za odmor i doručak, a u Japanu je ta produktivnost cijelih 8 sati. Japanci imaju veliki problem sa radnicima koje silom šalju na odmore a oni neće da idu žele da još rade. Zamislite čovjeka koji od 8 sati provednih na poslu aktivno radi samo 12 minuta?! Očigledno je da se u nama nešto mora promijeniti, a to je prvenstveno naš odnos prema radu. Mi moramo shvatiti da napredak i proizvodnja naše zemlje zavisi prvenstveno od našeg odnosa prema radu, od naše pojedinačne i kolektivne produktivnosti...

Duhovna, idejna i tjelesna lijenost

Kod nas je u "trendu" hvaliti se da smo spavali 12 sati i da nam je teško rano ustati. Očigledno je da naši problemi leže u našoj lijenosti, ali ne običnoj nego svopćoj: duhovnoj, idejnoj i tjelesnoj. Šta možete očekivati od čovjeka kome je mrsko i teško uopće razmišljati o poslu i radu!? Tjelesna lijenost nam je dobro poznata. Mnogima od nas je mrsko i baviti se i sportom i drugim rekreacijama, a kamo li da rade i privređuju. Duhovna lijenost je, pak, najopasnija jer kod nas uopće ne postoji svijest da od naše proizvodnje i produktivnosti zavisi i stanje cijelog ummeta, te da smo samo jedan opeka na zidu zgrade. Naši ljudi uopće ne razmišljaju o svome doprinosu propsreitetu zajednice kroz rad. Sva ovo spada u čisti domen vjere. Šejh Ša'ravi je kazao prelijepe riječi: "Ko ne jede od rada svoje motike, ne posjeduje ni svoje odluke!" Ma kako se ovo nekima činilo čudnim, čovjek koji ne živi od svoga rada, uglavnom i ne zastupa svoje ideje i odluke... Koliko se samo naši ljudi bore za direktorske i upravničke poslove, samo zato "da ne moraju ništa raditi". To je najbolji primjer idejne i duhovne lijenosti. Zaista je žalosno da mi npr. Japanu izvozimo u bescijenje željezo, naftu, i druge sirovine, a onda po ogromnim cijenama uvozimo npr. automobile, mašine i dr., iako posjedujemo sve porebne sirovine, mašine i stručne ljude, ali mi imamo i svopću lijenost...

Dova Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Nimalo slučajno Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije svakog dana učio dovu: "Gospodaru moj, molim Te sačuvaj me brige i tuge, nesposobnosti i lijenosti..." Ashabi svjedoče da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vrlo često učio ovu dovu. Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ušao u mesdžid u vrijeme između nekih namaza i zatekao Ebu-Umamu kako sjedi, pa se iznenadio i upitao ga: "Ebu-Umame, zašto sjediš u ovo vrijeme u džamiji?" Ebu-Ummae mu reče: "Allahov Poslaniče, sakupile mi se brige i dugovi." Pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: "O Ebu-Umame, moli Allaha da te zaštiti od briga i lijenosti, pa izađi i radi!" Poslanikova, s.a.v.s., poruka je više nego jasna: "Ebu-Umame, ovo nije vrijeme kada se sjedi u džamiji, nego vrijeme kada se radi, zato izlazi iz džamije i radi sa ostalim ashabima, bori se za život, privređuj! Vidimo da je prvi lijek za Ebu-Umamine probleme liječenje njegovog shvatanja i njegove duše, tj. da moli Allaha da ga oslobodi briga i lijenosti, te da radi. Dakle, prvo mora promijeniti svoj odnos prema radu, pa tek onda očekivati rješenje problema. Mnogi mladići i djevojke ponose se svojim diplomama misleći da samo dobijanje diplome znači i uspjeh u životu. Svi oni koji tako misle moraju odgovoriti na važno pitanje: Da li će raditi oni ili njihova diploma? Ako oni ne pokažu odgovoran i ozbiljan odnos prema radu, ako u radu ne ispolje kreativnost i inventivnost, mogu imati stotinu diploma i ipet će hodati bez posla. A da i ne govorimo o onima koji tek tako, reda radi, završe fakultet i uopće ne znaju raditi posao koji su godinama učili?!.. Vidimo da Allahov Poslanik, s.a.v.s., u podučavanju Ebu-Umamme ispravnom odnosu prema životu i radu traži da prvo moli Allaha da ga sačuva "nesposobnosti", tj. nestručnosti, a tek onda lijenosti. Brojni današnji mladići i djevojke kukaju kako nema posla, a da se uopće ne trude da, čekajući posao, što bolje usavrše i razviju svoje sposobnosti, da postanu što bolji stručnjaci, pogotovo da se pokrenu i potraže svoju "sreću" i u drugim mjestima. Poslušajmo šta nam tako jasno poručuje Allah, dž.š., u Kur'anu, a direktno se tiče i džamije i privređivanja: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. (El-Džuma', 9-10.)

Slušajte šta vam poručuje Kur'an. Obavite namaz, a onda se raziđite i tražite Allahove blagodati, privređujte...

Pobožna "fukara"

Najžalosnije od svega su mnogobrojni "pobožni" muslimani koji ništa živo ne rade, nego samo razmišljaju i pričaju o vjeri. Upravo oni koji bi trebali biti najbolji uzor u radu, snalaženju i privređivanju samo obavljaju ibadete i povazdan pričaju o vjeri. Umjesto da krenu u potragu za Allahovim blagodatima i dadnu doprinos sebi, svojim porodicama, društvu i ummetu, oni pričaju i ibadete. Što je najgore, ti isti tvrde da se ugledaju na ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a oni ne znaju da nijedan Poslanikov ashab nije bio nezaposlen i bez nekog zanimanja po kome je bio prepoznatljiv, svi su znali ko je poljoprivrednik, ko trgovac, ko ovo ko ono. Nikada niko nije besposleno sjedio u džamiji i pričao o vjeri čekajući da se drugi brine o njemu i njegovoj porodici. Ljudi koji misle da su ashabi samo pričali, klanjali, učili Kur'an i slušali dersove kod Poslanika, grdno griješe. Divan li je primjer h. Omera koji se dogovorio sa svojim susjedom da jedan dan on ide do Poslanika i sluša njegova predavanja, a da drugi taj dan radi i privređuje kod kuće, a kad ovaj dođe da mu prenese sve što je čuo od Poslanika,, s.a.v.s., a da drugog dana ide drugi. Vidimo divan primjer uravnoteženosti ispravnog odnosa prema vjeri i radu...

Muslimani i rad

Dobro je poznato da je Ebu-Bekr, r.a., tri puta davao cijeli svoj imetak za potrebe islama i muslimana. Kako je on to mogao davati, ako to prethodno nije svojim radom zaradio?! Ebu-Bekr je bio veliki i istaknuti privrednik. Isti slučaj je i sa Osmanom, r.a. Za Abdurrahman ibn Avfovu poduzetnost je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "On kad uzme i obični kamen, ispod njega nađe zlato." Allahov Poslanik, s.a.v.s., izuzetno je cijenio i vrednovao odgovornog i sposobnog poduzetnika. Zato on, s.a.v.s.., u svom časnom hadisu, podstičući nas na trgovinu, kaže: "Pouzdan, iskren i pošten trgovac će biti u društvu sa vjerovjesnicima, šehidima i siddicima." Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče i na proizvodnju. Zato u svom hadisu kaže: "Ko omrkne umoran od rada svojih ruku, opraštaju mu se grijesi." Potrebno je samo da očistimo svoje nijjete.

Divan li je primjer Omerovog postupka sa pobožnjacima koji su pogrešno razumjeli svoju vjeru i odnos prema radu. On je, naime, jednog dana u radno vrijeme između namaza ušao u džamiju i u njoj zatekao ljude kako sjede, kljanjaju i razgovaraju o vjeri. Omer, r.a., ih je upitao: "Šta vi radite u ovo vrijeme u džamiji?", a oni mu odgovoriše: "Molimo Allaha da nam podari opskrbu." Na to im Omer, r.a., odbrusi: "Neka niko od vas ne sjedi u džamiji uprazno moleći Allaha da mu podari nafaku (plaču) dok on ovdje sjedi i lijenčari. Zaista s nebesa ne dolazi ni zlato ni srebro, nego kiša!" Omer, r.a., je rekao: "Tako mi Allaha, volio bi da umrem samo na jedan od dva načina. Da umrem dok se borim kao mudžahid na Allahovom putu ili da umrem privređujući i tražeći nafaku." Zar nam treba jasnija poruka za ispravan odnos prema radu?!...

Ključ problema

Ključ našeg lošeg odnosa prema radu leži u pogrešnom razumijevanju tevekkula – pouzdanja u Allahovu pomoć. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svom hadisu poručuje: "Kada biste se vi istinski uzdali i oslanjali na Allaha, dž.š. on bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice. Ujutru krenu letjeti praznih stomaka, a vraćaju se punih." Muslimani su doslovno shvatili ovaj hadis, ali nisu obratili pažnju na njegov glavni dio, tj. da se čak i ptice moraju pokrenuti sa svojih mjesta, poletjeti i krenuti u potragu za već negdje obezbjeđenom hranom. Mnogi muslimani leže i čekaju da im hrana sama dođe...

Druga velika greška široko rasprostranjena kod muslimana je uvjerenje da je i rad ibadet. Ovo pogotovo zastupaju oni muslimani kojima je "mrsko" klanjati, pa se pravdaju govoreći, pa i mi ibadetimo, jer mi radimo. Kao da su ibadet (namaz) i rad nespojive kategorije.

Pogledajom Poslanikov, s.a.v.s., lijek za ta pogrešna shvatanja odnosa prema radu. Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Nikada čovjek nije pojeo bolju hranu od one koju je sam zaradio svojim rukama." Moramo shvatiti da se naš odnos prema radu mora stalno unapređivati...

Pokažite praktičnu zahvalnost

I na kraju ovog dragocjenog predavanja završiti ćemo porukom koju Amr Halid upućuje svima kroz razmišljanje o kur'anskim riječima upućenim Davudovoj porodici: “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!” – A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Saba, 13.) Vidimo da Uzvišeni Allah od njih ne želi da samo kažu "hvala Allahu na blagodatima", nego da kroz rad praktično pokažu zahvalnost, a danas najviše čujemo riječi: Allah te nagradio!"...

Ovo je vrlo lahak i jednostavan zadatak za koji je potrebno samo promijeniti način svoga razmišljanja i prije dolaska na posao čvrsto odlučiti da želimo da radimo u ime Allaha, da doprinesemo razvoju koliko možemo. Na taj način, s Allahovom dozvolom, svaka minuta provedena u produktivnom radu će se brojati u sevape.

Nezir Halilović, Amr Halid – Odnos muslimana prema radu i privređivanju